utorak,
08.01.2008. u 11:08
ja te volim od ljubavi sva gorim...patit ću i plakat ću al neću da molim......ja svoje srce i sve sam ti dala, a od tebe ni oprosti ni hvala.....
evo mene napokon da se javim......kod mene ima svašta......mogla bi pisat 6 godina, al pošto sam u knjižnici nemam tolko para.....eto proslavila sam Novu u gradu, božić kod kuće sa svojima.....i tako.........bilo je super.....nismo pili....
......haha.....šalim se, naravno da jesmo......ja pravila neko piće.......bilo super......pomješa se vino, brendi i šampanjac.......
.........ugl......u subotu i nedjelju smo imali utakmice.....u subotu smo izgubili, u nedjelju pobjedili.......zanimljivo......u ned smo igrali protiv sl. broda.......njihov se trener skoro rasplako......
......zamisli budale.......tamo se baco po podu.....skoro počeo molit nešto.....
.......luđak........al ugl...naš tajnik reko da će ako pobjedimo dat svakoj od nas onu čokoladicu životnjsko carstvo.....a nives se odma uživila......
......i eto tako.....neću vam više ništ pisat........da vas ne zamaram bezveze...........za koji dan škola počinje..........grrrr..........ubit ću se.......al dobro....to bi bilo sve od mene........e da.......mare sretan rođendan.......sa zakašnjenjem 2 dana........nisam stigla ranije........al....bolje ikad nego nikad.......
srijeda,
19.12.2007. u 15:35
jebote kompjuter mi ošo..........=(
evo mene napokon......samo da se zna meni su moji odnjeli u bršadin kompjuter zato što mi buraz ima sve komade i bježi iz škole i zato što su meni isto loše ocjene.............. pa ću rjeđe komentirat i pisat posteve............al svi će komentari bit vraćeni.........neznam šta da pišem........dala mi je nastavnica 2 iz kemije..........weeeee...........bravo ja............isse sad se idem ispovjedat...........haha.............pa eto............da nepiše previše...........neda mi se.............idem...........bye
utorak,
04.12.2007. u 13:07
Ako me bude tražio,recite mu da sam umrla...Ako bude tražio moje tijelo,recite mu da sam izgorjela...Ako bude tražio moj grob,recite mu da je na dnu mora...Ako kaže da me voli,nemojte mu vjerovati jer on me ubio...
ej ljudi eo mene...........danas mi je užžasaan dan.......
......prvo pisala test iz biologije.......onda me naživciro nastavnik iz tjelesnog.......bokte....ja njemu kažem kao da ne igram tzk zato što imam problema s koljenom, a on meni kaže kao pazi da ja tebe nebi...i onako pokaže kao da me šakom udari....i sad sam se ja trebala nasmijat na to......da baš....ha--ha.......seljačina.....onda me nanervirala raska......kao srala mi da sam se pogoršala u školi...i kaže da će reć mojima kad dođu na primanje kao da me treba stavit na stolicu i dobro našamarat pa da počnem učit........zamisli.........svi bi tukli.......ogorčeni nešto.......onda sad kad sam se vraćala iz šk sretnem filipa.......ono....budala....sam to imam za reć......i sad mi javi frendica da nam se premjestio datum za krizmu, a moj bratić tad mislim ima vjenčanje......zapravo neznam........možda i nema........nisam sigurna.....užasno......a tek je sat...pola dva zapravo.......jebote do naveče će me auto udarit......i to vjerojatno neki parkirani......
.......aj idem sad...možda me zdrma struja ak budem dugo na kompu.......heh........
utorak,
27.11.2007. u 23:26
Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali...
evo mene došla samo nabrzake da napišem post......naslov nema nikakve veze s postom....iako je istinit......da,da.....upravo tako....
stara me tjera spavat.....
...i tako......eto.....stari mi bio na primanju........užas....stalno učenje, učenje, učenje.....al ja svejedno ne učim.........ne družim se više s Filipom.....
.....nije bitan razlog....ugl....eto....izgleda da će mi jedna frendica bit s Jurajem....valjda.....on je reko da se ona njemu sviđa.....a sad....vidit ćemo.......
.......u subotu bila vani......malo smo popili.........ništa previše......
.....eto...ne mogu se sjetit šta je još bilo kod mene u ovih neznam ni ja kolko....tjedan-dva.....
......užasno mi se spava.....
.....što je čudno jer inače idem kasno spavat......
...ma ajde da ne odugovlačim to bi bilo to..........idem asad pajkit.......haha....
....ajd......
*Zivim jer su oni to htjeli,
volim jer sudbina to svima dijeli,
patim jer volim oci tvoje,
umirem jer volim ono sto nikada nece biti moje...*
Ako me bude tražio,
recite mu da sam umrla...
Ako bude tražio moje tijelo,
recite mu da sam izgorjela...
Ako bude tražio moj grob,
recite mu da je na dnu mora...
Ako kaže da me voli,
nemojte mu vjerovati
jer on me ubio...
× Punk je glazba izgubljene duše.
× Metal je glazba ranjenih života.
× Rock je glazba usamljenih srca.
× Darkeri su ljudi koji shvacaju život
kakav je i nose crno kao dokaz svoje boli.
Gdje je nestala ona slatka mala...
Ona mala koja za tugu nije znala...
Kojoj su suze bile strane....
kojoj je osmijeh bio drugo ime...
Koja je mamila osmijeh na tuđa lica....
Koja je vjerovala da ce živjet vjecno,
jer smijeh produžuje život...GDJE?
Nestala je....
Daleko u svoje misli...
Ostala je samo njena sjena....
Sjena koja samo za tugu zna...
Kojoj je sada suza drugo ja....
Koja ima 1000 pitanja...
A svako pocinje sa ZASTO JA?
ponedjeljak,
19.11.2007. u 15:15
IN MEMORIAM:ZA SVE ONE ČIJE SU UMORNE OČI SKLOPLJENE ZAUVIJEK, ZA SVE ONE ČIJE SU HLADNE NJUŠKICE OSTALE NEGDJE U BLATU, ZA SVE ONE KOJIMA JE USKRAĆEN ŽIVOT I LJUBAV!!!!!!!!
Priča jedne sasvim obične ulične mace
Rođena sam jedne vedre proljetne večeri u podrumu jedne stambene zgrade.
Uz još 3 braće ja sam se rodila posljednja i najslabija. Možda me zbog toga majka
najviše mazila, prala i tetošila. Sjećam se topline njezina tijela, hrapava jezika i
slatkog mlijeka koje smo hlapljivo gutali jer je ono značilo život.
Danima se samo nakratko odvajala od nas , kako bi nešto brzo pojela i onda se
vraćala i primala nas u svoj topli zagrljaj.
Nakon 2 tjedna s mukom smo počeli otvrati oči, radoznalo promatrali
«naš podrumski svijet» koji nas je okruživao.
Majka je sve češće i duže izbivala, dok se jedne večeri nije vratila.
Bila je prelijepa crne sjajne dlake zelenih očiju koje su svijetlile kao dragulji u mraku.
Prošao je još jedan dan, sve smo više osjećali glad a nje još nije bilo.
Vratila se kasno noću, umorna i mokra , jedva se kretala od slabosti a u mraku je
zasvijetlio samo jedno oko. Tamo gdje je nekad bilo drugo zjapila je ogromna krvava rana.
Više nije izlazila. Danima je apatično ležala i kao da je nije bilo briga šta se sa nama događa.
A onda jedne noći njezino se tijelo ukočilo.
Više nas nije grijala, mlijeko je presušilo a nije niti odgovarala na naša dozivanja.
Onako maleni, nismo mogli shvatiti šta se desilo, dok nas strašna glad nije natjerala da napustimo
sigurno gnijezdo i na slabašnim nogama oteturamo van. Vani je bilo bučno, cika , galama
brujanje. Dok su moja braća hrabro krenula u avanturu zvanu život ja sam se užasno
bojala i oklijevajući stajala na vratima podruma.Najsnažniji braco zaletio se na veliki
crni asfalt , čuo se tup udarac, slabašni mijauk , pucketanje kostiju. Krv je šiknula na sve
strane a na asfaltu je ostala samo mala krvava mrlja.
Drugo dvoje ustuknulo je , ali ne dovoljno brzo.
Odnekuda se stvorila grupa malih dvonožnih stvorenja.
Galamili su i počeli ganjati preostalu braću. Zamahivali su štapom, udarali ih bjesomučno po glavi i
tijelu, sve dok jedan nije beživotno ostao ležati u blatu. Drugi je pokušao pobjeći, no jedno
ga je stvorenje zgrabilo za glavu i bacilo u drvo.
Tresla sam se od straha i boli, ostala sam potpuno sama i bespomoćna , moja su braća
Mrtva ležala u blatu. Bila sam gladna i izmučena , bolesna od straha i samoće.
Pobjegla sam natrag u podrum ni sama ne znajući šta ću i umora tvrdo zaspala.
Svanulo je sunce. Glad i nagon za preživljavanjem natjerao me da napustim utočište
I krenem u nepoznato.Sada sam naučila od čega treba bježati.
Bježala sam danima .....
Čim bih čula zvuk motora , sklanjala se od buke i galame koju su proizvodila dvonožna
Stvorenja i pod okriljem noći tražila hranu po otvorenim kontejnerima za smeće.
Prolazili su dani. Zaokupljena traženjem hrane , zaboravila sam na oprez.
Oštra bol u nozi podsjetila me da stojim na cesti. Automobil je prošao,
udario me i više nisam mogla pokrenuti zadnje noge.
Dovukla sam se u bolovima do ruba ceste i tamo ostala ležati čekajući da bol
prestane i da mi se vrati snaga.
Odjednom buka koja se približavala. Mala stvornje dugačke dlake na glavi dolazila su
prema meni. Osjetila sam bol i našla se na rukama jednog od njih. Stvorenje me nekamo
nosilo usprkos mojim pokušajima da pobjegnem. Malecka me unijela u kuću i stavila u
kartonsku kutiju, na mekan ručnik. Ista takva dvonožna stvorenja, samo puno veća
nisu baš bila oduševljena mojim prisustvom. Dobila sam mlijeko a mala ruka milovala je
nježno moje krzno. Dani su prolazili a ja sam se polako oporavljala i mogla stati
na sve četiri noge. Svakodnevno sam ustajala, odlazila u dvorište obaviti
nuždu i kad bih se umorila odlazila natrag u kutiju.
Moj strah prema dvonošcima iz dana u dan je slabio.
Počela sam se osjećati sigurnijom iako sam se od velikih neprimjetno sklanjala .
A onda jednoga dana zajedno sa kutijom izbačena sam u dvorište.
«Mački je mjesto vani» reklo je veliko dvonožno stvorenje.
Danju sam lješkarila na suncu i nekako se snalazila, no noći su mi bile pravi pakao.
Navršila sam već 6 mjeseci i dečki su me naprosto proganjali.
Jedne noći ščepao me stari jednooki mačak i dok sam se uopće snašla ,
klonula sam i osjetila veliku nemoć. Jedva sam se uvukla u kutiju i prespavala cijeli idući dan.
Dani su prolazili a ja sam svakim danom sve više osjećala slabost i težinu u trbuhu.
Nisam znala šta se samnom događa, a nakon izvjesnog vremena kada sam vidjela svoj
lik u staklu izloga u susjedstvu uplašila sam se sebe same. Bila sam jako debela.
Onda , jedne noći strašni bolovi a iz mene su počela izlaziti mala nejaka stvorenja.
Nisam znala šta da radim, uhvatila me panika a onda neko čudno blaženstvo i ljubav
prema nejakim stvorenjima kojih sam nabrojila tri. Instiktivno, u meni se probudila
majka. Počela sam ih čistiti i prati a oni su odmah prionuli sisati mlijeko koje je počelo
navirati iz mojih grudi. Postala sam mama maca iako to nisam očekivala.
No moji ukućani nisu željeli mene, a kamoli moje mačiće.
U početku su me puštali na miru, djevojčica je mazila moje malene i mene ,
donosila mi hranu i vodu i brinula da ležaj u kutiji bude udoban.No jednog dana
Veliki muškarac poklopio je kutiju, ubacio je u bunker automobila i znala sam da nas
negdje odvozi. Auto je stao, bunker se otvorio, kutija u kojoj smo se nalazili ja i moji
mačići ostavljena je u travi u dvorištu neke napuštene, ruševne kuće.
Pored kutije plastična zdjelica s vodom i kroketima. «Snaći ćete se vi. Netko će vas
već pokupiti.» bilo je jedino što je rekao na rastanku, ušao u automobil i odvezao se.
Obuzela me neka tuga i osjećaj nemoći. Hrana i voda mogli su dotrajati u najboljem
slučaju dva dana a onda::? Šta će biti sa mojim malenima kada ne budem više
imala snage hraniti ih i brinuti o njima? Nisam mislila na sebe.
Mučilo me kako ću spasiti svoju djecu.
Hrana i voda trajele su samo dva dana a onda sam slijedećih dva tjedna ,
tijekom kojih sam pročešljala svu okolicu u potrazi za hranom i vodom ,
gladovala i žeđala, dok nisam shvatila da mi se smrt velikim korakom približava.
Dok su moji maleni bezbrižno isisavali
i posljednje kapi mlijeka, moj je mijauk postajao sve tiši i hrapaviji. Bio je to plač očajnika,
nada da će netko čuti i pomoći.
Jednog jutra, dok je sunce sramežljivo izranjalo iz mora, u daljini sam čula šuštanje trave
I neko komešanje. Glasovi su bili sve bliže , a pričale su dvije mlade žene
dok su se približavale našem skloništu. «Gle, cijela obitelj, i to ostavljena na milost i nemilost.
Jadnici, ne mogu ovdje preživjeti!» bile su to riječi koje su zapečatile moju sudbinu ,a
meni se vratila nada i osjetila sam silnu sreću. Žene su prišle i pokupile nas zajedno sa
kutijom. Pomislila sam «I smrt je bolja od ove agonije, gore ne može biti» pogledala ih
zahvalno bez imalo volje da bježim .
Odnijele su nas u veliku toplu i svjetlu sobu, namjestile košaru za nas i donijele
čak 4 zdjelice pune razne hrane , vode i mlijeka.Njihove ruke bile su nježne i pune samilosti
dok su milovale moje mršavo tijelo i igrale se mojim malenima.
Bila sam im neizmjerno Zahvalna i htjela im to pokazati umiljavajući im se oko nogu.
«Maca mora veterinaru , a malene ćemo nastojati udomiti» rekla je jedna ,
pogladila me po glavi i ostavila nas u miru da se konačno u sigurnosti sobe opustimo i odmorimo.
Dani su nam prolazili kao u najljepšoj priči. Ojačala sam igrala se s malenima , uživala u
dobroj hrani i čistoj i udobnoj košari a svaka zraka sunca u meni je dozivala želju za životom.
Kada su moja djeca navršila 2 mjeseca, počeli su dolaziti udomitelji.
Gledala sam kako moja djeca jedno po jedno odlaze u novi dom i vidjevši kako
ih sa ljubavi i pažnjom uzimaju na ruke ,
znala sam da će njihov život biti daleko ljepši od mojega.
Kada je i zadnje mače udomljeno, ostala sam sama , pomalo uplašena ,
sa zebnjom u srcu šta će biti samnom.
Odraslu macu, makar i mladu teško da će netko prihvatiti.
Tada su me odveli na operaciju. Ne znam što je veterinar samnom radio ,
tako sam čvrsto spavala , da sam bol osjetila tek kada sam se probudila.
No moje dobrotvorke njegovale su me sa puno ljubavi i poslije
10-ak dana bila sam sasvim dobro.
Osjećala sam se odlično, dobro jela a imala sam i želju za igrom.
Starija , vrlo elegantna gospođa ušla je u moj život jednog sumornog jesenjeg predvečerja.
Stajala je na vratima sa suzama u očima i gledala me bez riječi.
Njezina je ljubimica uginula i tražila je novu macu kojoj će pokloniti svoju ljubav.
Na prvi pogled mi se svidjela a znala sam da se i ja njoj sviđam. Iako sam bila obična
crna ulična maca , učinila bih sve da je osvojim. Krenula sam u akciju i prela glasno
umiljavajući se oko nje nadajući se da će shvatiti koliko sam draga i poželjna.
Gospođa se nasmiješila , uzela me u naručje i pritisnula svoj obraz uz moj.Odluka je pala.
Krenula sam konačno kući, a moje je srce pjevalo od sreće.
Dobila sam najljepši dom koji sam samo mogla poželjeti. Sve mi je bilo prekrasno.
Moja nova crvena košara, mekani bijeli jastučić, hrana koja me mamila svojim mirisom,
Posvuda mišići i druge igračke, na terasi veliki plastični WC s pijeskom koji je mirisao.
Veliki crni pas prihvatio me odmah, vjerojatno je slutio moju bolnu prošlost, jer je i sam
bio usvojen. Brzo smo pronašli zajednički jezik, tolerirajući jedno druga, sve dok nismo
konačno postali nježni i vjerni prijatelji.
Naša nas obitelj mazi i pazi, često zajedno uživamo u vrtu, igrajući se u travi i cvijeću dok
naši ukućani ispijaju popodnevnu kavu.
U kišnim i hladnim danima često drijemamo svaki u svojoj košari , uživajući
u toplini jastuka i ljubavi kojom nas naši dobročinitelji svakodnevno obasipaju.
Od jedne jadne sasvim obične «ulične mace» postala sam razmažena ljubimica,
uživam u svakom novom danu i konačno živim životom vrijednim življenja.
OVA JE PRIČA POSVEĆENA SVIM ONIM LJUDIMA KOJI SA GAĐENJEM
GLEDAJU NA ULIČNE MAČKE. VRIJEME JE DA KONAČNO SHVATE DA
ŽIVOTINJE NISU SVOJOM VOLJOM OSUĐENE NA ULIČNI ŽIVOT.
VRIJEME JE DA PRIHVATE ČINJENICU DA JE SAMO I JEDINO ČOVJEK
ODGOVORAN ZA PATNJU I BOL ŽRTVE KOJE SU MNOGE NEDUŽNE ŽIVOTINJE.
I DA SAMO ČOVJEK ODLUČUJE PO SVOJOJ SAVJESTI HOĆE LI IM ILI NEĆE POMOĆI.
SVAKO ŽIVO BIĆE ROĐENO JE SA RAZLOGOM I IMA ELEMENTARNA PRAVA
NA ŽIVOT VRIJEDAN ŽIVLJENJA.
MNOGE ŽIVOTINJSKE PRIČE IMALE BI SASVIM DRUGAČIJI ZAVRŠETAK
KADA BI ČOVJEK KORISTIO STERILIZACIJE KAO SREDSTVO SPREČAVANJA
RAĐANJA «PREKOBROJNIH» MAČAKA I PASA.
KAO NAJINTELIGENTNIJI I DOMINANTNI OBLIK ŽIVOTA NA PLANETI ZEMLJI,
ČOVJEK IMA MORALNU OBAVEZU BRINUTI SE O DRUGIM ŽIVIM BIĆIMA I
POMAGATI IH, JER SE JEDINO NA TAJ NAČIN OSIGURAVAJU UVJETI
ZA OPSTANAK SVIH USKO POVEZANIH OBLIKA ŽIVOTA NA ZEMLJI.
NEPOTREBNO UBIJAJUĆI I MUČEĆI ŽIVOTIONJSKE VRSTE, ČOVJEK
NARUŠAVA PRIRODNU RAVNOTEŽU , OPASNO ZANEMARUJUĆI ČINJENICU DA
PRIRODA BEZ ČOVJEKA MOŽE, A ČOVJEK BEZ PRIRODE NE!!!
Kad na vedrome noćnome nebu vidite tisuću malih iskrica
Sjetite se na bezbroj u blatu usahnulih šapica.
I kada vidite zvijezdu što upravo je pala
Mnoga nevina srca mala kucati su stala.
S usana molitva tiha penje se u visine:
«Oprostite ljudima jer ne znaju što čine !»
utorak,
13.11.2007. u 11:30
Ove će zime pahulje snježne biti svjedok ljubavi nježne,koraci po snijegu vode k sreći, koliko te volim, vrijeme će reći.....
evo mene ljudi....napokon..........svaki dan neke obaveze...škola, trening, kućni poslovi, crkveni vjeronauk.........užasno.......nekad dođem na msn i to je sve......samo subota i nedjelja slobodno i to kad nemam utakmice...........sad malo prije bila na vjronauku....bokte pito me tamo neke gluposti a ja niiiiišššš neznam.........
.........nisam ja kriva....ko da mene zanima kolko ima sakramenata i koji su to.........i šta se izgovara kad se nekog krsti.....de lol.........neam pojma.........ugl....ovu subotu nisam išla van...nemoš vjerovat...........aj da se i to dogodilo....ugl......jebote dobila sam pet iz tehničkog neki dan......
......iz nekog rada...pitaj isusa.......al i jedinicu iz zalaganja...
....kad lea sjedi pokraj mene i onda stalno pričamo..........jebiga.......i to bi bilo to......neznam šta da pišem više.....
.......eto idem sad.....pozdravljam...:
kiku
leu
cvitku
ivonu
ŽUĆU
i sve ostale..neda mi se nabrajat......
bye....
četvrtak,
01.11.2007. u 20:32
Ljubav nisu predmeti oko tebe iako uspomene u njima imaju značenje...
Evo mene ljudi.........bila sad malo prije na treningu.....jebote mi tamo kao servirali i kom ode u mrežu mora tri kruga....a ja stalno trčala....jbg.....ii eo sad sam dobila poruku od jednog lika......hm....kako da to objasnim......od jednog....jednog.....ma nije bitno....
.....ni ja nisam skužila.......niste jedini..........uglavnom.....eo sad sam sretna.......danas mi je bio super dan.....bila vani a vani ni žive duše...jebote.....al dobro....nema veze......i šta još da kažem......da....neki dan sam uvrijedila jednu osobu....do koje mi je jako stalo.izgleda da mi to ide........i voljela bih da mogu vrijem vratiti.....al to je nemoguće......iako....postoji teorija da se u prirodi nikad ništa ne izgubi......-svaki zvuk ikad napravljen, svaka riječ ikad izgovorena, još uvijek postoji negdje u prostoru i vremenu te se jednog dana može prizvati natrag...
....samo......tad bi moglo bit kasno...
..al dobro......sve je ok....evo ovih dana kod mene nema baš puno novosti.......škola užas......pokušavam jednoj frendici sredit s jednim likom..
..neću sad imenovat.....
.i tako........još malo mi ističe kazna pa ću napokon moć van.....i dobivat ću ponovo džeparac......
.....vuhuu......sad sam happy......uf što lažem.....
..........
aj idem sad....bye....
utorak,
23.10.2007. u 13:22
*Ono sto je bilo, više se ne vraća, al prokleta ljubav suzama se plaća*
ej ljudi eo ja došla napisat novi post .....bila u školi....sad u 4 imam vjeronauk i onda u 7 trening...i još moram učit povijest ...pišem test sutra....al neznam oću stić sve to ''obavit''...............u školi sve lošije i lošije ocjene..........neznam šta mi je....jednostavno se nemogu skoncentrirat na učenje...
..stalno mislim na nešto drugo....u kazni sam još uvijek tako da ne idem van..
..a i već smo se svi ovako iz društva zaboravili....počela škola....i više ne idemo ni van ni ništa....nekad subotom il nedjeljom....al rijetko.........sve je nešto postalno jadno.....i još sad...kad završim osmi.....selim se najvjerojatnije....u to neko selo kod nuštra.....tako da se opet nećemo ni viđat ni ništa....isuse kako jadno.......samo ću se viđat s nekim likovima u školi s kojima budem išla u srednju....i neš poslje škole i vikendom.....
...nisam navikla na to...navikla sam sa svojim društvom svaki dan.....ovo je bulšit.........po cijele dane samo na internetu....i to kad mi starci nisu kod kuće...(a to je često)..pošto zbog kazne ni na kompjuter ne smijem.......ugl....to bi bilo to....idem sad........bye =)
srijeda,
17.10.2007. u 17:35
...svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali...to je pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu...
eo mene ljudi...kod mene nema niš novo.. zapravo ima al mi se sad neda pisat...moram još malo u jebenu školu..........ugl.....čula sam da je toše proeski poginio u prometnoj.....R.I.P.......to je to....eo par pjesama....
_______________________
Oprosti što moram baš danas
da ti kažem jednootkriće.
Oprosti što ja osim tebe
volim još jedno biće.
Oprosti što ruke mi
grije još neko.
Oprosti što sam ponekad
s tobom al' tako daleko.
Oprosti što ponekad
ne čujem šapate tvoje.
Oprosti al' što mogu
krive su
LUDE
GODINE
MOJE!!!
_______________________
Ti si...
...u stvari ja ne znam što si...
Ti si...
...mogu samo da mislim,
ali ti to nisi...
Ti si...
...moj Bog na zemlji,
moje sunce....
Ti si...
...kao vatra koja plamti,
žar koji se ne da ugasiti...
Umrijet ću
i nikad neću saznati što si...
Umrijet ću sa riječima:
Ti si...
...u stvari ja ne znam što si...
Ti si...
mogu samo da mislim,
ali ti to nisi...
________________________
Ljubav je...
samo riječ
i ništa više.
Ljubav se
uvijek isto
čita i piše.
Ruka u ruci je
već nešto drugo,
i šapat
nježnih riječi
uz kapi kiše.
Ponekad je
samo pogled
uzrok bezbroj
budnih noći.
Uzalud te
srce boli
to je ljubav,
to se voli.
I kad oči suze vlaže
i nespretno kad se laže...
Ljubav je...
samo riječ
i ništa više.
Ljubav se uvijek isto
čita i piše.
_______________________
Pala je noćas nečija zvijezda,
možda je ona bila moja.
Za nju na mjestu nema mjesta,
izbacili su je iz roja.
Pala je negdje ispod svoda
da je ne vidi nitko više.
Da li bar netko iz njenog roda
na njenom grobu riječi piše??
_______________________
Ja nisam pjesnik
koji pjesme piše,
ja nisam ni vrijeme
da bol brišem.
Ja nisam ni dijete,
a nisam ni žena,
ja mogu biti samo
uspomena.
Ja nisam tišina,
a nisam ni bura.
Ja shvaćam da
sam bila samo
tvoja avantura.
_______________________
Živjela je ovdje
u dolini Drave,
Imala je oči
poput neba plave.
Zaljubljena, sretna
vesela i mila
U životu svome
divne snove snila.
Sad veselo žuri
cijeli ovaj dan
jer njenom je dragom
danas rođendan.
Zadihana, sretna
na trenutak stala
na uskom pločniku
preko puta njegovog stana.
Otvore se vrata
od njegovog stana
i izađe mladić
lijep ko prvog dana.
Tad požuri k njemu
u zagrljaj smjelo
al u jednom trenu
kočnice ih prenu.
Kasno mladić viknu
očajnički ''PAZI''
jer njegovu dragu
auto već zgazi.
Sad na cesti leži
uz rasuto cvijeće,
njeni divni snovi
ostvarit se neće.
A mladić se pita
što mu život pruža
bezbroj pustih snova
*PET KRVAVIH RUŽA*
_______________________
bye.....=)
utorak,
09.10.2007. u 13:10
Zapamti da tvoj osmijeh svima donosi srecu...Cak i onima koji te ne vole...Smij se jer sa tobom smijat ce se svi...al ne placi jer plakat ceš samo ti...
ej ljudi evo samo da vam se javim....nemam baš puno vremena pošto sam u kazni...eto kod mene nema ništa novog...posvađala sam se s jednom od dobrih prijateljica....al nisu to one bezvezne svađe....nego....više se uopće nećemo družit.....za veći dio ''svađe'' sam ja kriva....al zapravo....nismo se ni svađale...jednostavno je tako ispalo...puno ljudi kažu kad se posvađaju s nekim:....a...jedan ko nijedan....al kod mene nije tako....kad nađem jedno društvo pokušavam ne upropastiti to prijateljstvo....sad to nisam uspjela...al dobro šta je tu je....sama sam si kriva.....nije moralo tako bit.....ja sam bila glupava i to je to.....glavu gore....bit će bolje...
